Hrvatski jezični portal

bàksuz (I)

bàksuz (I) m

Izvedeni oblici
jednina
N baksuz
G baksuza
D baksuzu
A baksuz
V baksuze
L baksuzu
I baksuzom
množina
N baksuzi
G baksuza
D baksuzima
A baksuze
V baksuzi
L baksuzima
I baksuzima
Definicija
razg.
1. a. osoba koja nema sreće, koju ne prati sreća; zlosretnik, pehist b. osoba koja je kobna, koja nosi nesreću; pehfogl, opr. batlija
2. nesreća, zla sreća, baksuzluk; smola, peh
Etimologija
tur. bahtsiz