bȁk
bȁk m 〈N mn bàkovi〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | bak |
| G | baka |
| D | baku |
| A | baka |
| V | bače |
| L | baku |
| I | bakom |
| množina | |
| N | bakovi |
| G | bakova |
| D | bakovima |
| A | bakove |
| V | bakovi |
| L | bakovima |
| I | bakovima |
Definicija
lokal. bik
Frazeologija
⃟ od maka (praviti) baka preuveličavati, od muhe praviti slona
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Bȁčić (3600, S i sred. Dalmacija; može i od v. bȃč), Báić (3600, Primorje, S i sred. Dalmacija), Bȁk (Šibenik, Baranja, Vinkovci), Bȁkić (1650, Dalmacija, Kordun; može i od v. báka i bȁka), Báko (100, Primorje, Istra, Slavonija; v. i bauk, bau-bau), Bàkoč (Dubrovnik, Zagreb, Poreč), Bakóčević (Zadar), Bákonja, Bàkoš (Vinkovci, Međimurje, Kutina), Bakóšević, Bàkoška (Orahovica, Turopolje), Bȁkota (480, sred. Dalmacija), Bàkotić (280, Dalmacija, Primorje), Bàkotin (Kaštela, Dalmacija), Bàkov (Virovitica, Podravina), Bàković (1350, sred. Dalmacija, Zagora)
Etimologija
✧ ← stsl. *bъkъ ≃ prasl. *bykъ, v. bik
