balàlājka
balàlājka (balalȃjka) ž 〈G mn -ā/-ī〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | balalajka |
| G | balalajke |
| D | balalajci |
| A | balalajku |
| V | balalajko |
| L | balalajci |
| I | balalajkom |
| množina | |
| N | balalajke |
| G | balalajki / balalajaka / balalajka |
| D | balalajkama |
| A | balalajke |
| V | balalajke |
| L | balalajkama |
| I | balalajkama |
| jednina | |
| N | balalajka |
| G | balalajke |
| D | balalajci |
| A | balalajku |
| V | balalajko |
| L | balalajci |
| I | balalajkom |
| množina | |
| N | balalajke |
| G | balalajki / balalajaka / balalajka |
| D | balalajkama |
| A | balalajke |
| V | balalajke |
| L | balalajkama |
| I | balalajkama |
Definicija
glazb. ruska i ukrajinska tambura trokutasta oblika, javlja se o. 1700. i služi za pratnju pjesme i plesa, od 19. st. i u orkestru
Etimologija
✧ rus. balalájka
