nìōbīj
nìōbīj m
Definicija
kem. element (simbol Nb, atomski broj 41), metal srodan tantalu s kojim se zajedno pojavljuje u rudama; upotrebljava se za oplemenjivanje čelika i u legurama za termoelemente u nuklearnim reaktorima
Etimologija
✧ nlat. niobium, prema Niobi, kćeri Tantala
