aducírati
aducírati dv. 〈prez. adùcīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
aducirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | aduciram |
2. | aduciraš |
3. | aducira |
množina | |
1. | aduciramo |
2. | aducirate |
3. | aduciraju |
futur | |
jednina | |
1. | aducirat ću |
2. | aducirat ćeš |
3. | aducirat će |
množina | |
1. | aducirat ćemo |
2. | aducirat ćete |
3. | aducirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | aducirah |
2. | aduciraše |
3. | aduciraše |
množina | |
1. | aducirasmo |
2. | aduciraste |
3. | aducirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | aducirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | aducirao sam |
2. | aducirao si |
3. | aducirao je |
množina | |
1. | aducirali smo |
2. | aducirali ste |
3. | aducirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam aducirao |
2. | bio si aducirao |
3. | bio je aducirao |
množina | |
1. | bili smo aducirali |
2. | bili ste aducirali |
3. | bili su aducirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | aduciraj |
množina | |
1. | aducirajmo |
2. | aducirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
aducirajući | |
glagolski prilog prošli | |
aduciravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
aducirao, aducirala, aduciralo | |
aducirali, aducirale, aducirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
aduciran, aducirana, aducirano | |
aducirani, aducirane, aducirana |
1. | () fiz. dovesti/dovoditi do čega |
2. | (što) privesti/privoditi, privući/privlačiti neku tvar ili tijelo |