mámiti
mámiti (koga, što) nesvrš. 〈prez. mȃmīm, pril. sad. -mēći, gl. im. -mljēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
mamiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | mamim |
2. | mamiš |
3. | mami |
množina | |
1. | mamimo |
2. | mamite |
3. | mame |
futur | |
jednina | |
1. | mamit ću |
2. | mamit ćeš |
3. | mamit će |
množina | |
1. | mamit ćemo |
2. | mamit ćete |
3. | mamit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | mamljah |
2. | mamljaše |
3. | mamljaše |
množina | |
1. | mamljasmo |
2. | mamljaste |
3. | mamljahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | mamio sam |
2. | mamio si |
3. | mamio je |
množina | |
1. | mamili smo |
2. | mamili ste |
3. | mamili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam mamio |
2. | bio si mamio |
3. | bio je mamio |
množina | |
1. | bili smo mamili |
2. | bili ste mamili |
3. | bili su mamili |
imperativ | |
jednina | |
2. | mami |
množina | |
1. | mamimo |
2. | mamite |
glagolski prilog sadašnji | |
mameći | |
glagolski pridjev aktivni | |
mamio, mamila, mamilo | |
mamili, mamile, mamila | |
glagolski pridjev pasivni | |
mamljen, mamljena, mamljeno | |
mamljeni, mamljene, mamljena |
1. | privlačiti čime, činiti da tko dođe, da izađe, da se približi s namjerom da se provede neki cilj, namjera i sl. (o osobama) |
2. | privlačiti na prevaru upotrebljavajući mamac da bi bile uhvaćene (o životinjama) |
3. | nastojati dobiti prošenjem, tražiti načina da se što dobije raznim uvjeravanjima, nalaženjem razloga i sl. [mamiti novac]; cijediti, cincariti, cincati, dramčiti, drančiti, kamčiti, musti, žicati |