marifètluk
marifètluk m 〈V -uče, N mn -uci〉
jednina | |
---|---|
N | marifetluk |
G | marifetluka |
D | marifetluku |
A | marifetluk |
V | marifetluče |
L | marifetluku |
I | marifetlukom |
množina | |
N | marifetluci |
G | marifetluka |
D | marifetlucima |
A | marifetluke |
V | marifetluci |
L | marifetlucima |
I | marifetlucima |
1. | dobro snalaženje u nevolji ili prema potrebi; vještina, majstorija, dovitljivost [izvoditi/praviti marifetluke] |
2. | izvlačenje od obveza, izbjegavanje izravnog izjašnjavanja ili preuzimanja odgovornosti; izmotavanje, smicalica |