Hrvatski jezični portal

mȇntor

mȇntor m

Izvedeni oblici
jednina
N mentor
G mentora
D mentoru
A mentora
V mentore
L mentoru
I mentorom
množina
N mentori
G mentora
D mentorima
A mentore
V mentori
L mentorima
I mentorima
Definicija
1. (Mentor) u Odiseji, lojalni Odisejev prijatelj i odgojitelj njegova sina Telemaha
2. pren. voditelj, odgojitelj, nastavnik
3. term. sveučilišni nastavnik zadužen za nadgledanje rada kandidata pri izradi magistarske ili doktorske radnje
Etimologija
grč. Méntōr