Màtej
Màtej
1. | v. ♦ |
2. | Sv. (1. st.), carinik, zatim pozvan u zbor dvanaestorice apostola, zvan i Levi; prvi evanđelist, iako suvremena biblijska egzegeza drži Evanđelje po Marku najstarijim (o.70); Evanđelje po Mateju najpotpuniji je izvor o Isusovim propovijedima i njegovoj muci; ikonografski atribut Mateja je dijete (ili anđeo) |