Hrvatski jezični portal

Màtej

Màtej

Definicija
1. v.
2. Sv. (1. st.), carinik, zatim pozvan u zbor dvanaestorice apostola, zvan i Levi; prvi evanđelist, iako suvremena biblijska egzegeza drži Evanđelje po Marku najstarijim (o.70); Evanđelje po Mateju najpotpuniji je izvor o Isusovim propovijedima i njegovoj muci; ikonografski atribut Mateja je dijete (ili anđeo)
Onomastika
♦ m. os. ime (svetačkoga podrijetla); isto: Matèo (← tal.)
pr.: Matèjak (Matejȃk) (170, Novi Marof, Z Slavonija, Podravina, Prigorje), Matèjāš (Matejȃš) (190, Zlatar Bistrica, Zagorje, Prigorje), Matèjašić (Osijek, Klanjec), Màtējček (Slavonski Brod, Vukovar, Z Slavonija), Màtējčić (510, Rijeka, Primorje, Istra), Màtejić (Pokuplje, Istra, Primorje), Matèjina (Pregrada, Petrinja), Màtejka (Daruvar, Kutina)
Etimologija
lat. Matthaeus ≃ v. Matija