meditírati
meditírati () dv. 〈prez. medìtīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
meditirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | meditiram |
2. | meditiraš |
3. | meditira |
množina | |
1. | meditiramo |
2. | meditirate |
3. | meditiraju |
futur | |
jednina | |
1. | meditirat ću |
2. | meditirat ćeš |
3. | meditirat će |
množina | |
1. | meditirat ćemo |
2. | meditirat ćete |
3. | meditirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | meditirah |
2. | meditiraše |
3. | meditiraše |
množina | |
1. | meditirasmo |
2. | meditiraste |
3. | meditirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | meditirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | meditirao sam |
2. | meditirao si |
3. | meditirao je |
množina | |
1. | meditirali smo |
2. | meditirali ste |
3. | meditirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam meditirao |
2. | bio si meditirao |
3. | bio je meditirao |
množina | |
1. | bili smo meditirali |
2. | bili ste meditirali |
3. | bili su meditirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | meditiraj |
množina | |
1. | meditirajmo |
2. | meditirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
meditirajući | |
glagolski prilog prošli | |
meditiravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
meditirao, meditirala, meditiralo | |
meditirali, meditirale, meditirala |
1. | zadubiti/zadubljivati se, uroniti/uronjavati u sebe |
2. | duboko razmisliti/razmišljati o čemu, pomno razmotriti/razmatrati što |
3. | žarg. iron. tobože razmisliti/razmišljati, a zapravo se praviti važan, isprazno (po)trošiti vrijeme (izolacijom od okoline, ispraznim razgovorima i sl.) |