mèjāš
mèjāš m 〈G mn mejášā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | mejaš |
| G | mejaša |
| D | mejašu |
| A | mejaša |
| V | mejašu |
| L | mejašu |
| I | mejašem |
| množina | |
| N | mejaši |
| G | mejaša |
| D | mejašima |
| A | mejaše |
| V | mejaši |
| L | mejašima |
| I | mejašima |
Definicija
reg.
| 1. | kamen međaš između imanja, kamen koji obilježava seoski posjed, usp. međaš |
| 2. | ekspr. onaj koji na sudu istjeruje pravdu, koji se rado parniči; pravdaš |
| 3. | vlasnik susjednog imanja, zemljišta |
Onomastika
♦ pr.: Mèašić (130, Ogulin, Z Slavonija, okolica Zagreba), Mèaškī (120, Pakrac, Kutina, okolica Zagreba), Méić (380, Šibenik, Pokuplje, Dalmacija, v. i medvjed), Mèjāš (Donja Stubica, Čakovec, Split), Mèjašić (Karlovac, Pokuplje, Moslavina), Mèjaškī (150, Duga Resa, Karlovac)
Etimologija
✧ prasl. *medja (s čakavskim odrazom skupine *dj), v. međa
