mègdān
mègdān (mèjdan) m 〈G megdána〉
jednina | |
---|---|
N | megdan |
G | megdana |
D | megdanu |
A | megdan |
V | megdane |
L | megdanu |
I | megdanom |
množina | |
N | megdani |
G | megdana |
D | megdanima |
A | megdane |
V | megdani |
L | megdanima |
I | megdanima |
1. | pov. tjelesno vježbanje i nadmetanje, organizirano uz narodne i vjerske skupove u balkanskim zemljama Osmanskog Carstva, od srednjega vijeka (u skakanju, jahanju, bacanju koplja, kamena i sl.) |
2. | reg. ekspr. (u narodnoj poeziji i usmenoj književnosti) a. boj između dvije osobe; dvoboj [izaći na megdan] b. meton. sraz, sukob dviju vojski; boj, bitka |