Hrvatski jezični portal

mègdān

mègdān (mèjdan) m 〈G megdána〉

Izvedeni oblici
jednina
N megdan
G megdana
D megdanu
A megdan
V megdane
L megdanu
I megdanom
množina
N megdani
G megdana
D megdanima
A megdane
V megdani
L megdanima
I megdanima
Definicija
1. pov. tjelesno vježbanje i nadmetanje, organizirano uz narodne i vjerske skupove u balkanskim zemljama Osmanskog Carstva, od srednjega vijeka (u skakanju, jahanju, bacanju koplja, kamena i sl.)
2. reg. ekspr. (u narodnoj poeziji i usmenoj književnosti) a. boj između dvije osobe; dvoboj [izaći na megdan] b. meton. sraz, sukob dviju vojski; boj, bitka
Frazeologija
dijeliti megdan s kim takmičiti se, natjecati se (uz doslovno, boriti se na megdanu);
ima dana za megdana bit će prilike za ogledanje tko je bolji;
ostati na megdanu pobijediti
Onomastika
pr. (prema zanimanju i nadimačko): Megdánac (Ðakovo)
Etimologija
tur. meydan ← arap. mäydān