Hrvatski jezični portal

mìnistar

mìnistar m 〈G -tra, N mn -tri〉

Izvedeni oblici
jednina
N ministar
G ministra
D ministru
A ministra
V ministre
L ministru
I ministrom
množina
N ministri
G ministara
D ministrima
A ministre
V ministri
L ministrima
I ministrima
Definicija
najviši državni službenik, član vlade na čelu jedne grane državne uprave, resora [ministar vanjskih poslova]
Etimologija
lat. minister: sluga ≃ ministrare: služiti