metajèzik
metajèzik m 〈V -iče, N mn -ici〉
1. | lingv. jezik više razine nadređen prirodnome jeziku koristi se za opisivanje bilo kojeg prirodnoga jezika, »jezik o jeziku« |
2. | term. jezik neke znanosti ili struke (npr. termin »element« je termin u kemiji s točno određenom definicijom, dok u prirodnome jeziku znači »dio«) |
3. | razg. a. jezik sa specifičnim, za šire krugove relativno nepoznatim rječnikom [metajezik političara; metajezik medicine] b. pejor. jednoličan, opširan i kvaziznanstven jezik, nerazumljivošću izaziva dosadu kod slušatelja ili čitatelja [govoriti nekome metajezikom] |