Hrvatski jezični portal

mèritum

mèritum m

Izvedeni oblici
jednina
N meritum
G merituma
D meritumu
A meritum
V meritume
L meritumu
I meritumom
množina
N meritumi
G merituma
D meritumima
A meritume
V meritumi
L meritumima
I meritumima
Definicija
1. ono što se izriče i cijeni kao djelo ili postupak; zasluga, odlika, vrijednost
2. ono što je najvažnije u čemu; bit, srž [meritum stvari]
3. pravn. glavni predmet spora
Etimologija
lat.: čin vrijedan hvale (ili pokude) ← meritus: zaslužan ← merēre: zaslužiti