mòliti
mòliti (koga,što, se) nesvrš. 〈prez. mȍlīm (se), pril. sad. mòlēći (se), gl. im. mòljēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| moliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | molim |
| 2. | moliš |
| 3. | moli |
| množina | |
| 1. | molimo |
| 2. | molite |
| 3. | mole |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | molit ću |
| 2. | molit ćeš |
| 3. | molit će |
| množina | |
| 1. | molit ćemo |
| 2. | molit ćete |
| 3. | molit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | moljah |
| 2. | moljaše |
| 3. | moljaše |
| množina | |
| 1. | moljasmo |
| 2. | moljaste |
| 3. | moljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | molio sam |
| 2. | molio si |
| 3. | molio je |
| množina | |
| 1. | molili smo |
| 2. | molili ste |
| 3. | molili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam molio |
| 2. | bio si molio |
| 3. | bio je molio |
| množina | |
| 1. | bili smo molili |
| 2. | bili ste molili |
| 3. | bili su molili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | moli |
| množina | |
| 1. | molimo |
| 2. | molite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| moleći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| molio, molila, molilo | |
| molili, molile, molila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| moljen, moljena, moljeno | |
| moljeni, moljene, moljena | |
Definicija
| 1. | (koga, što) obraćati se molbom ili molitvom |
| 2. | (se) izgovarati molitvu [moliti se Bogu] |
| 3. | riječ za obraćanje i pojačanje (samo 1. l. prez. ili 1. l. futura) [molim te (lijepo), molit ću lijepo; molim, tako se ne radi] |
Frazeologija
⃟ sila Boga ne moli 1. onaj koji ima moć može sve 2. u nevoljama se čini ono što se ne čini u redovitim prilikama;
traži... (moli) Boga da (ga) ne nađe, v. tražiti ⃟
traži... (moli) Boga da (ga) ne nađe, v. tražiti ⃟
Etimologija
✧ prasl. *modliti (stsl. moliti, rus. molít', polj. modlić się), lit. maldyti ← ie. *moldh- (stvnjem. meldȏn: javiti, hetit. maldai-: svečano govoriti)
