Hrvatski jezični portal

mȉrīs

mȉrīs m

Izvedeni oblici
jednina
N miris
G mirisa
D mirisu
A miris
V mirise
L mirisu
I mirisom
množina
N mirisi
G mirisa
D mirisima
A mirise
V mirisi
L mirisima
I mirisima
Definicija
1. a. osjet koji nastaje podražavanjem sluznice nosne školjke [osjet mirisa]; njuh b. ugodan nadražaj osjeta njuha [miris cvijeća], opr. smrad (1) c. nadražaj osjeta njuha nastao isparavanjem organskih i anorganskih materija [miris ruže; miris djeteta; miris krvi; miris boje]
2. hlapljiva tvar ugodna vonja, služi a. za njegu tijela; parfem b. u proizvodnji slatkiša, napitaka itd. [miris ruma]; aroma
3. pren. razg. asocijacija, podsjećanje na što [miris zločina]; dah
Sintagma
miris baruta prijeteći znak ratne opasnosti
Etimologija
✧ od starijega *myrъ ← grč. mýron: sveto, mirisavo ulje, v. mirodija