mínus (II)
mínus (II) m 〈N mn -i〉
Definicija
| 1. | razg. nedostatak [to mu je veliki minus] |
| 2. | mat. a. negativan predznak, znak minus »—« b. oznaka za operaciju oduzimanja |
Frazeologija
⃟ ući u minus u bankovnom poslovanju podizanjem novca svjesno proizvesti manjak (ob. u okviru predviđenih propisa i rokova);
(biti) u minusu dugovati što kome
(biti) u minusu dugovati što kome
Etimologija
✧ vidi mínus (I)
