Hrvatski jezični portal

Mjȅsēc

Mjȅsēc m 〈V -ēče, G mn mjesécī/-ā (od mjesec)〉

Definicija
1. astron. nebesko tijelo koje kruži oko Zemlje, površina 37,900.000 km2, masa 81 puta manja od Zemljine; prirodni Zemljin satelit [iskrcati se na Mjesec; na Mjesecu]
2. (mjesec) satelit drugoga planeta [Jupiterov mjesec]
3. (mjesec) a. vrijeme za koje Mjesec jednom obiđe oko Zemlje, duljina mjeseca mjeri se različito, ovisno o polazištu [anomalistički mjesec; drakonički mjesec; siderički mjesec; sinodički mjesec; tropski mjesec] b. dvanaesti dio građanske (gregorijanske) godine, također kalendarski mjesec (svaki ima svoje ime), traje 28—31 dan [u (mjesecu) siječnju]
Sintagma
medeni mjesec 1. dani putovanja mladenaca neposredno nakon vjenčanja 2. (dosl. i pren.) početno razdoblje entuzijazma i dobre volje;
mladi Mjesec položaj u kome je vidljiv Mjesečev srp;
plavi Mjesec optička pojava pri kojoj se zbog velike količine suspendiranih čestica u atmosferi koje selektivno uklanjaju vidljive svjetlosti duže valne dužine Mjesec pojavljuje plavičaste boje, analogno Sunce u zelenkastoj boji;
pun Mjesec položaj u kome se Mjesec na nebu vidi kao cijeli krug
Frazeologija
dok je Sunca i Mjeseca vječno, zauvijek, dok bude svijeta i vijeka;
mjesec koji ima r (prema internacionalnim usvojenim imenima npr. januar itd. za razliku od ljetnih mjeseci od maja do augusta) računa se da su oštrige i kamenice i sva bijela riba osim salpe dobre za jelo samo u mjesecima koji imaju r (talijanska uzrečica salpa e donna ogni stagione bona /da su salpa i žena dobre cijelu godinu/ govori se ali nema odgovarajućeg izraza u hrvatskom jeziku); s tom podjelom slaže se izraz: riba od ljeta i riba od zime, usp. riba ⃟;
... mjeseca (u raznim vezama riječi ono što se po tome koliko se priča u javnosti, po zaslugama i sl. smatra da uživa glas u tom mjesecu, da ne silazi s naslovnih strana novina itd.) [priča mjeseca; senzacija mjeseca]
Etimologija
prasl. i stsl. měsęcь (rus. mésjac, polj. miesiąc), lit. mėnuo ← ie. *meh1n-: mjesec dana (lat. mensis, grč. mḗn)