Hrvatski jezični portal

mȏdus

mȏdus m

Izvedeni oblici
jednina
N modus
G modusa
D modusu
A modus
V moduse
L modusu
I modusom
množina
N modusi
G modusa
D modusima
A moduse
V modusi
L modusima
I modusima
Definicija
1. oblik, vid, pojava; način, poredak, mjera; držanje, ponašanje
2. fil. a. u logici, jedna od vrsta silogističkog zaključivanja b. način postojanja nekog bića [modus essendi]; način događanja, djelovanja [modus operandi]; življenja [modus vivendi]; doživljavanja, shvaćanja [modus intelligendi]
3. glazb. a. u antici, melodija ili vrsta mjere b. u srednjem vijeku, ljestvični niz tonova c. u suvremenoj glazbi, naziv za četiri temeljne dodekafonske serije
4. pravn. nalog stjecatelju koji nameće dužnost da nešto dade ili učini trećoj osobi
Sintagma
modus acquirendi (izg. mȍdus akvirèndi) način privređivanja;
modus faciendi (izg. mȍdus facièndi) način izvršavanja;
modus procedendi (izg. mȍdus procedèndi) načina zastupanja (ili postupanja);
modus vivendi (izg. mȍdus vivèndi) uvjetni dogovor među načelno nepomirljivim stranama stvoren praktičnim prilagođavanjem i ustupcima što omogućava funkcioniranje; način preživljavanja
Etimologija
lat. modus: mjera, mjerilo, vrsta, način, intonacija ≃ srlat. modalis ← modulari: regulirati (zvuk), svirati