múnuti
múnuti (koga) svrš. 〈prez. mẉnēm, pril. pr. -ūvši, prid. trp. mẉnūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| munuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | munem |
| 2. | muneš |
| 3. | mune |
| množina | |
| 1. | munemo |
| 2. | munete |
| 3. | munu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | munut ću |
| 2. | munut ćeš |
| 3. | munut će |
| množina | |
| 1. | munut ćemo |
| 2. | munut ćete |
| 3. | munut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | munuh |
| 2. | munu |
| 3. | munu |
| množina | |
| 1. | munusmo |
| 2. | munuste |
| 3. | munuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | munuo sam |
| 2. | munuo si |
| 3. | munuo je |
| množina | |
| 1. | munuli smo |
| 2. | munuli ste |
| 3. | munuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam munuo |
| 2. | bio si munuo |
| 3. | bio je munuo |
| množina | |
| 1. | bili smo munuli |
| 2. | bili ste munuli |
| 3. | bili su munuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | muni |
| množina | |
| 1. | munimo |
| 2. | munite |
| glagolski prilog prošli | |
| munuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| munuo, munula, munulo | |
| munuli, munule, munula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| munut, munuta, munuto | |
| munuti, munute, munuta | |
Definicija
udariti udarcem kratka poteza i nevelike snage ili suzdržano u leđa ili rebra, ob. laktom
Etimologija
✧ vidi múnja
