Hrvatski jezični portal

mȍnoton

mȍnoton prid.odr. -ī〉

Izvedeni oblici
Pozitiv - neodr.
 
muški rod
jednina
N monoton
G monotona
D monotonu
A monotona / monoton
V monotoni
L monotonu
I monotonim
množina
N monotoni
G monotonih
D monotonim / monotonima
A monotone
V monotoni
L monotonim / monotonima
I monotonim / monotonima
 
srednji rod
jednina
N monotono
G monotona
D monotonu
A monotono
V monotono
L monotonu
I monotonim
množina
N monotona
G monotonih
D monotonim / monotonima
A monotona
V monotona
L monotonim / monotonima
I monotonim / monotonima
 
ženski rod
jednina
N monotona
G monotone
D monotonoj
A monotonu
V monotona
L monotonoj
I monotonom
množina
N monotone
G monotonih
D monotonim / monotonima
A monotone
V monotone
L monotonim / monotonima
I monotonim / monotonima
 
Pozitiv - odr.
 
muški rod
jednina
N monotoni
G monotonog / monotonoga
D monotonom / monotonome / monotonomu
A monotonog / monotoni
V monotoni
L monotonom / monotonome / monotonomu
I monotonim
množina
N monotoni
G monotonih
D monotonim / monotonima
A monotone
V monotoni
L monotonim / monotonima
I monotonim / monotonima
 
srednji rod
jednina
N monotono
G monotonog / monotonoga
D monotonom / monotonome / monotonomu
A monotono
V monotono
L monotonom / monotonome / monotonomu
I monotonim
množina
N monotona
G monotonih
D monotonim / monotonima
A monotona
V monotona
L monotonim / monotonima
I monotonim / monotonima
 
ženski rod
jednina
N monotona
G monotone
D monotonoj
A monotonu
V monotona
L monotonoj
I monotonom
množina
N monotone
G monotonih
D monotonim / monotonima
A monotone
V monotone
L monotonim / monotonima
I monotonim / monotonima
 
Komparativ
muški rod
jednina
N monotoniji
G monotonijeg / monotonijega
D monotonijem / monotonijemu
A monotonijeg / monotonijega
V monotoniji
L monotonijem / monotonijemu
I monotonijim
množina
N monotoniji
G monotonijih
D monotonijim / monotonijima
A monotonije
V monotoniji
L monotonijim / monotonijima
I monotonijim / monotonijima
 
srednji rod
jednina
N monotonije
G monotonijeg / monotonijega
D monotonijem / monotonijemu
A monotonije
V monotonije
L monotonijem / monotonijemu
I monotonijim
množina
N monotonija
G monotonijih
D monotonijim / monotonijima
A monotonija
V monotonija
L monotonijim / monotonijima
I monotonijim / monotonijima
 
ženski rod
jednina
N monotonija
G monotonije
D monotonijoj
A monotoniju
V monotonija
L monotonijoj
I monotonijom
množina
N monotonija
G monotonijih
D monotonijim / monotonijima
A monotonije
V monotonije
L monotonijim / monotonijima
I monotonijim / monotonijima
 
Superlativ
muški rod
jednina
N najmonotoniji
G najmonotonijeg / najmonotonijega
D najmonotonijem / najmonotonijemu
A najmonotonijeg / najmonotonijega
V najmonotoniji
L najmonotonijem / najmonotonijemu
I najmonotonijim
množina
N najmonotoniji
G najmonotonijih
D najmonotonijim / najmonotonijima
A najmonotonije
V najmonotoniji
L najmonotonijim / najmonotonijima
I najmonotonijim / najmonotonijima
 
srednji rod
jednina
N najmonotonije
G najmonotonijeg / najmonotonijega
D najmonotonijem / najmonotonijemu
A najmonotonije
V najmonotonije
L najmonotonijem / najmonotonijemu
I najmonotonijim
množina
N najmonotonija
G najmonotonijih
D najmonotonijim / najmonotonijima
A najmonotonija
V najmonotonija
L najmonotonijim / najmonotonijima
I najmonotonijim / najmonotonijima
 
ženski rod
jednina
N najmonotonija
G najmonotonije
D najmonotonijoj
A najmonotoniju
V najmonotonija
L najmonotonijoj
I najmonotonijom
množina
N najmonotonija
G najmonotonijih
D najmonotonijim / najmonotonijima
A najmonotonije
V najmonotonije
L najmonotonijim / najmonotonijima
I najmonotonijim / najmonotonijima
Definicija
1. koji je uvijek ili gotovo uvijek na istom tonu [monoton govor]
2. pren. koji je dosadan u jednoličnosti, bez raznolikosti, dinamike, modulacije i sl. [monoton pejsaž; monoton film]; jednoličan
Etimologija
grč. monótonos ≃ mono- + -ton