mórati
mórati (što) nesvrš. 〈prez. mȏrām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
morati | |
prezent | |
jednina | |
1. | moram |
2. | moraš |
3. | mora |
množina | |
1. | moramo |
2. | morate |
3. | moraju |
futur | |
jednina | |
1. | morat ću |
2. | morat ćeš |
3. | morat će |
množina | |
1. | morat ćemo |
2. | morat ćete |
3. | morat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | morah |
2. | moraše |
3. | moraše |
množina | |
1. | morasmo |
2. | moraste |
3. | morahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | morao sam |
2. | morao si |
3. | morao je |
množina | |
1. | morali smo |
2. | morali ste |
3. | morali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam morao |
2. | bio si morao |
3. | bio je morao |
množina | |
1. | bili smo morali |
2. | bili ste morali |
3. | bili su morali |
imperativ | |
jednina | |
2. | moraj |
množina | |
1. | morajmo |
2. | morajte |
glagolski prilog sadašnji | |
morajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
morao, morala, moralo | |
morali, morale, morala |
1. | protiv svoje volje činiti što, biti obvezan, dužan činiti što [mora se potrebno je; mora da je vjerojatno je, bit će da je, zacijelo je; moralo je biti sigurno je bilo; ne mora biti nije pouzdano, ne znači da je tako] |
2. | bezl. za pojačanje gl. u infinitivu [mora se znati treba znati]; treba |