mȕka
mȕka ž 〈D L mȕci, G mn mẉkā〉
jednina | |
---|---|
N | muka |
G | muke |
D | muci |
A | muku |
V | muko |
L | muci |
I | mukom |
množina | |
N | muke |
G | muka |
D | mukama |
A | muke |
V | muke |
L | mukama |
I | mukama |
1. | a. veliko fizičko naprezanje u radu [bez po muke, ni po muke jednostavno, lako]; trud b. fizičke i duševne patnje i tegobe, osjećaj da se podnosi mučenje [biti na muci, naći se na sto muka biti u neprilici, u teškoj situaciji (ob. kako riješiti neki problem); priznati pod mukama; vidjeti muke namučiti se; baciti (udariti) na muke, pov. mučiti s pomoću sprava za mučenje] |
2. | meton. ono što je s mukom stečeno, imovina stečena trudom [ova kuća, to je moja muka] |
3. | osjećaj gađenja, tegobe, ob. u želucu [muka mi je, povraćat ću]; mučnina |