Hrvatski jezični portal

mȕka

mȕka ž 〈D L mȕci, G mn mẉkā〉

Izvedeni oblici
jednina
N muka
G muke
D muci
A muku
V muko
L muci
I mukom
množina
N muke
G muka
D mukama
A muke
V muke
L mukama
I mukama
Definicija
1. a. veliko fizičko naprezanje u radu [bez po muke, ni po muke jednostavno, lako]; trud b. fizičke i duševne patnje i tegobe, osjećaj da se podnosi mučenje [biti na muci, naći se na sto muka biti u neprilici, u teškoj situaciji (ob. kako riješiti neki problem); priznati pod mukama; vidjeti muke namučiti se; baciti (udariti) na muke, pov. mučiti s pomoću sprava za mučenje]
2. meton. ono što je s mukom stečeno, imovina stečena trudom [ova kuća, to je moja muka]
3. osjećaj gađenja, tegobe, ob. u želucu [muka mi je, povraćat ću]; mučnina
Sintagma
Kristove muke kršć. događanja pred smrt i raspeće Isusa Krista kao najvažniji dio Novog zavjeta, svečano se naviještaju na Cvjetnicu i na Veliki petak;
Tantalove muke velike patnje, kad ono što je na dohvat ruke nije moguće dosegnuti
Frazeologija
(velike ti) muke... (ob. u neposrednom komentaru na rečeno ili u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika) [A: Kažu da mali loše uči B: muke biti loš u takvoj školi]; teško ti je (u zn. da je vrlo lako), ništa lakše;
baciti (udariti) na muke pov. mučiti s pomoću sprava za mučenje;
bez muke nema nauke posl. znanje se ne postiže bez truda;
bez po muke, ni po muke lako, jednostavno;
biti na muci, naći se na sto muka biti u neprilici, u teškoj situaciji (ob. kako riješiti neki problem);
(e) muke pričati lako je pričati (a teško učiniti i sl.);
navika (nauka u zn. navika) je jedna muka, oduka dvije muke posl. lakše se naviknuti nego odviknuti;
vidjeti muke namučiti se
Onomastika
pr. (nadimačko): Mȕčan (Vrbovec, Prigorje)
Etimologija
prasl. *mǫka (rus. múka, polj. męka), lit. minkyti: mijesiti, mankyti: stiskati