naìlaziti
naìlaziti (, na što, na koga) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -ēći, gl. im. -žēnje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nailaziti | |
prezent | |
jednina | |
1. | nailazim |
2. | nailaziš |
3. | nailazi |
množina | |
1. | nailazimo |
2. | nailazite |
3. | nailaze |
futur | |
jednina | |
1. | nailazit ću |
2. | nailazit ćeš |
3. | nailazit će |
množina | |
1. | nailazit ćemo |
2. | nailazit ćete |
3. | nailazit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | nailažah |
2. | nailažaše |
3. | nailažaše |
množina | |
1. | nailažasmo |
2. | nailažaste |
3. | nailažahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | nailazio sam |
2. | nailazio si |
3. | nailazio je |
množina | |
1. | nailazili smo |
2. | nailazili ste |
3. | nailazili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nailazio |
2. | bio si nailazio |
3. | bio je nailazio |
množina | |
1. | bili smo nailazili |
2. | bili ste nailazili |
3. | bili su nailazili |
imperativ | |
jednina | |
2. | nailazi |
množina | |
1. | nailazimo |
2. | nailazite |
glagolski prilog sadašnji | |
nailazeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
nailazio, nailazila, nailazilo | |
nailazili, nailazile, nailazila |