nahrupljívati
nahrupljívati () nesvrš. 〈prez. nahrùpljujēm, pril. sad. nahrùpljujūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nahrupljivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | nahrupljujem |
2. | nahrupljuješ |
3. | nahrupljuje |
množina | |
1. | nahrupljujemo |
2. | nahrupljujete |
3. | nahrupljuju |
futur | |
jednina | |
1. | nahrupljivat ću |
2. | nahrupljivat ćeš |
3. | nahrupljivat će |
množina | |
1. | nahrupljivat ćemo |
2. | nahrupljivat ćete |
3. | nahrupljivat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | nahrupljivah |
2. | nahrupljivaše |
3. | nahrupljivaše |
množina | |
1. | nahrupljivasmo |
2. | nahrupljivaste |
3. | nahrupljivahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | nahrupljivao sam |
2. | nahrupljivao si |
3. | nahrupljivao je |
množina | |
1. | nahrupljivali smo |
2. | nahrupljivali ste |
3. | nahrupljivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nahrupljivao |
2. | bio si nahrupljivao |
3. | bio je nahrupljivao |
množina | |
1. | bili smo nahrupljivali |
2. | bili ste nahrupljivali |
3. | bili su nahrupljivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | nahrupljuj |
množina | |
1. | nahrupljujmo |
2. | nahrupljujte |
glagolski prilog sadašnji | |
nahrupljujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
nahrupljivao, nahrupljivala, nahrupljivalo | |
nahrupljivali, nahrupljivale, nahrupljivala | |
glagolski pridjev pasivni | |
nahrupljivan, nahrupljivana, nahrupljivano | |
nahrupljivani, nahrupljivane, nahrupljivana |