nahrúpiti
nahrúpiti () svrš. 〈prez. nàhrūpīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. nahrúpio〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nahrupiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nahrupim |
| 2. | nahrupiš |
| 3. | nahrupi |
| množina | |
| 1. | nahrupimo |
| 2. | nahrupite |
| 3. | nahrupe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nahrupit ću |
| 2. | nahrupit ćeš |
| 3. | nahrupit će |
| množina | |
| 1. | nahrupit ćemo |
| 2. | nahrupit ćete |
| 3. | nahrupit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | nahrupih |
| 2. | nahrupi |
| 3. | nahrupi |
| množina | |
| 1. | nahrupismo |
| 2. | nahrupiste |
| 3. | nahrupiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nahrupio sam |
| 2. | nahrupio si |
| 3. | nahrupio je |
| množina | |
| 1. | nahrupili smo |
| 2. | nahrupili ste |
| 3. | nahrupili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nahrupio |
| 2. | bio si nahrupio |
| 3. | bio je nahrupio |
| množina | |
| 1. | bili smo nahrupili |
| 2. | bili ste nahrupili |
| 3. | bili su nahrupili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nahrupi |
| množina | |
| 1. | nahrupimo |
| 2. | nahrupite |
| glagolski prilog prošli | |
| nahrupivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nahrupio, nahrupila, nahrupilo | |
| nahrupili, nahrupile, nahrupila | |
Definicija
naglo doći ili ući; banuti, jurnuti, nagrnuti, upasti
Etimologija
✧ na- + prasl. *xrupati: dizati buku (rus. xrúpat', češ. chrupati)
