najèbati
najèbati (, se) svrš. 〈prez. -ēm (se), pril. pr. -āvši (se), prid. rad. nàjebao (se)〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
najebati | |
prezent | |
jednina | |
1. | najebem |
2. | najebeš |
3. | najebe |
množina | |
1. | najebemo |
2. | najebete |
3. | najebu |
futur | |
jednina | |
1. | najebat ću |
2. | najebat ćeš |
3. | najebat će |
množina | |
1. | najebat ćemo |
2. | najebat ćete |
3. | najebat će |
aorist | |
jednina | |
1. | najebah |
2. | najeba |
3. | najeba |
množina | |
1. | najebasmo |
2. | najebaste |
3. | najebaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | najebao sam |
2. | najebao si |
3. | najebao je |
množina | |
1. | najebali smo |
2. | najebali ste |
3. | najebali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam najebao |
2. | bio si najebao |
3. | bio je najebao |
množina | |
1. | bili smo najebali |
2. | bili ste najebali |
3. | bili su najebali |
imperativ | |
jednina | |
2. | najebi |
množina | |
1. | najebimo |
2. | najebite |
glagolski prilog prošli | |
najebavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
najebao, najebala, najebalo | |
najebali, najebale, najebala |
1. | loše se provesti, imati zlu sreću; nastradati, nagrabusiti |
2. | (se) mnogo spolno općiti |