nagovòriti
nagovòriti svrš. 〈prez. nagòvorīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. nagòvoren〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nagovoriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nagovorim |
| 2. | nagovoriš |
| 3. | nagovori |
| množina | |
| 1. | nagovorimo |
| 2. | nagovorite |
| 3. | nagovore |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nagovorit ću |
| 2. | nagovorit ćeš |
| 3. | nagovorit će |
| množina | |
| 1. | nagovorit ćemo |
| 2. | nagovorit ćete |
| 3. | nagovorit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | nagovorih |
| 2. | nagovori |
| 3. | nagovori |
| množina | |
| 1. | nagovorismo |
| 2. | nagovoriste |
| 3. | nagovoriše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nagovorio sam |
| 2. | nagovorio si |
| 3. | nagovorio je |
| množina | |
| 1. | nagovorili smo |
| 2. | nagovorili ste |
| 3. | nagovorili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nagovorio |
| 2. | bio si nagovorio |
| 3. | bio je nagovorio |
| množina | |
| 1. | bili smo nagovorili |
| 2. | bili ste nagovorili |
| 3. | bili su nagovorili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nagovori |
| množina | |
| 1. | nagovorimo |
| 2. | nagovorite |
| glagolski prilog prošli | |
| nagovorivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nagovorio, nagovorila, nagovorilo | |
| nagovorili, nagovorile, nagovorila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| nagovoren, nagovorena, nagovoreno | |
| nagovoreni, nagovorene, nagovorena | |
Definicija
| 1. | (koga na što) potaknuti riječima da što učini, da se u što upusti itd.; podgovoriti |
| 2. | učiniti da tko u što povjeruje; uvjeriti |
| 3. | (koga) zast. osloviti, obratiti se kome |
Etimologija
✧ vidi nȁgovōr
