nagŕditi
nagŕditi (što, koga, se) svrš. 〈prez. nàgṟdīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. nàgṟđen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nagrditi | |
prezent | |
jednina | |
1. | nagrdim |
2. | nagrdiš |
3. | nagrdi |
množina | |
1. | nagrdimo |
2. | nagrdite |
3. | nagrde |
futur | |
jednina | |
1. | nagrdit ću |
2. | nagrdit ćeš |
3. | nagrdit će |
množina | |
1. | nagrdit ćemo |
2. | nagrdit ćete |
3. | nagrdit će |
aorist | |
jednina | |
1. | nagrdih |
2. | nagrdi |
3. | nagrdi |
množina | |
1. | nagrdismo |
2. | nagrdiste |
3. | nagrdiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | nagrdio sam |
2. | nagrdio si |
3. | nagrdio je |
množina | |
1. | nagrdili smo |
2. | nagrdili ste |
3. | nagrdili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nagrdio |
2. | bio si nagrdio |
3. | bio je nagrdio |
množina | |
1. | bili smo nagrdili |
2. | bili ste nagrdili |
3. | bili su nagrdili |
imperativ | |
jednina | |
2. | nagrdi |
množina | |
1. | nagrdimo |
2. | nagrdite |
glagolski prilog prošli | |
nagrdivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
nagrdio, nagrdila, nagrdilo | |
nagrdili, nagrdile, nagrdila | |
glagolski pridjev pasivni | |
nagrđen, nagrđena, nagrđeno | |
nagrđeni, nagrđene, nagrđena |
1. | učiniti grdnim, ružnim; unakaziti |
2. | oklevetati, ocrniti |
3. | izgrditi |