nagovárati
nagovárati (koga, koga na što) nesvrš. 〈prez. nagòvārām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nagovarati | |
prezent | |
jednina | |
1. | nagovaram |
2. | nagovaraš |
3. | nagovara |
množina | |
1. | nagovaramo |
2. | nagovarate |
3. | nagovaraju |
futur | |
jednina | |
1. | nagovarat ću |
2. | nagovarat ćeš |
3. | nagovarat će |
množina | |
1. | nagovarat ćemo |
2. | nagovarat ćete |
3. | nagovarat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | nagovarah |
2. | nagovaraše |
3. | nagovaraše |
množina | |
1. | nagovarasmo |
2. | nagovaraste |
3. | nagovarahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | nagovarao sam |
2. | nagovarao si |
3. | nagovarao je |
množina | |
1. | nagovarali smo |
2. | nagovarali ste |
3. | nagovarali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nagovarao |
2. | bio si nagovarao |
3. | bio je nagovarao |
množina | |
1. | bili smo nagovarali |
2. | bili ste nagovarali |
3. | bili su nagovarali |
imperativ | |
jednina | |
2. | nagovaraj |
množina | |
1. | nagovarajmo |
2. | nagovarajte |
glagolski prilog sadašnji | |
nagovarajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
nagovarao, nagovarala, nagovaralo | |
nagovarali, nagovarale, nagovarala | |
glagolski pridjev pasivni | |
nagovaran, nagovarana, nagovarano | |
nagovarani, nagovarane, nagovarana |