Hrvatski jezični portal

nàgnuti

nàgnuti (se) svrš.prez. nȁgnēm (se), pril. pr. -ūvši (se), prid. trp. nàgnūt, gl. im. nagnúće〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
nagnuti
 
prezent
jednina
1. nagnem
2. nagneš
3. nagne
množina
1. nagnemo
2. nagnete
3. nagnu
 
futur
jednina
1. nagnut ću
2. nagnut ćeš
3. nagnut će
množina
1. nagnut ćemo
2. nagnut ćete
3. nagnut će
 
aorist
jednina
1. nagnuh
2. nagnu
3. nagnu
množina
1. nagnusmo
2. nagnuste
3. nagnuše
 
perfekt
jednina
1. nagnuo sam
2. nagnuo si
3. nagnuo je
množina
1. nagnuli smo
2. nagnuli ste
3. nagnuli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam nagnuo
2. bio si nagnuo
3. bio je nagnuo
množina
1. bili smo nagnuli
2. bili ste nagnuli
3. bili su nagnuli
 
imperativ
jednina
2. nagni
množina
1. nagnimo
2. nagnite
 
glagolski prilog prošli
nagnuvši
 
glagolski pridjev aktivni
nagnuo, nagnula, nagnulo
nagnuli, nagnule, nagnula
 
glagolski pridjev pasivni
nagnut, nagnuta, nagnuto
nagnuti, nagnute, nagnuta
Definicija
1. (koga, što) dati kosi pravac čemu, dovesti što u kos položaj; nakriviti
2. (se) a. doći u kos položaj; nakriviti se b. sagnuti glavu preko čega (ograde, prozora i sl.)
3. () ob. u vezi s glagolom bježati u zn. početi [nagne bježati počne bježati, dade se u bijeg]
Etimologija
✧ na- + prasl. i stsl. gъnǫti: sagibati (rus. gnut', polj. gnąć), latv. gubt: svijati se ≃ stengl. géap: savijen