Hrvatski jezični portal

mùzika

mùzika ž 〈D L -ici〉

Izvedeni oblici
jednina
N muzika
G muzike
D muzici
A muziku
V muziko
L muzici
I muzikom
množina
N muzike
G muzika
D muzikama
A muzike
V muzike
L muzikama
I muzikama
Definicija
1. umjetnost izražavanja tonovima, glasovima i šumovima [atonalna muzika; dodekafonska muzika; filmska muzika; tonalna muzika]; glazba
2. puhački orkestar koji svira u hodu ili na otvorenom prostoru [limena muzika; vatrogasna muzika]; glazba
Sintagma
živa muzika orkestar ili manji muzički sastav koji svira u lokalima ili u plesnim dvoranama (za razliku od muzike s ploča i sl.)
Frazeologija
koliko para toliko muzike radit će se onoliko (i onako) kakva bude plaća;
to je druga muzika (u dijalogu), (ti) sada drugačije i prihvatljivije govori (š);
ton čini muziku važno je na koji je način što rečeno
Onomastika
pr. (prema zanimanju): Mùžik (Sisak, Sesvete, Ploče)
Etimologija
lat. musica ← grč. mousikḗ (tékhnē): umijeće muza