Hrvatski jezični portal

background

background (izg. bȅkgraund) m

Definicija
term.
1. površina ili prostor na kojem se predmeti ili pojave ili vide ili prikazuju; podloga, pozadina
2. a. obitelj iz koje netko potječe, njegova izobrazba, društveno i nacionalno podrijetlo, ono što čini svjetonazor čovjeka kao društvenog bića [građanski background; klasičarski background naobrazba koja se stječe školovanjem u klasičnoj gimnaziji] b. sociol. društveno, povijesno i ostalo okruženje koje objašnjava neki događaj ili situaciju [background svih tih događaja je nejasan]
3. glazb. a. sve što je smješteno u drugi plan i služi kao podloga za solističku izvedbu bilo pjevačku ili instrumentalnu (ob. u jazzu) b. pozadinski ili prateći vokali koji prate izvedbu solista pjevača ili instrumentalista
4. zvučna kulisa, ob. u radiodramama i sl.
5. inform. područje koje je izvan aktivnog prozora računala, uključivo s radnom površinom i drugim prozorima korisničkog programa ili njihovim ikonama
Etimologija
engl.