mutírati
mutírati dv. 〈prez. mùtīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
mutirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | mutiram |
2. | mutiraš |
3. | mutira |
množina | |
1. | mutiramo |
2. | mutirate |
3. | mutiraju |
futur | |
jednina | |
1. | mutirat ću |
2. | mutirat ćeš |
3. | mutirat će |
množina | |
1. | mutirat ćemo |
2. | mutirat ćete |
3. | mutirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | mutirah |
2. | mutiraše |
3. | mutiraše |
množina | |
1. | mutirasmo |
2. | mutiraste |
3. | mutirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | mutirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | mutirao sam |
2. | mutirao si |
3. | mutirao je |
množina | |
1. | mutirali smo |
2. | mutirali ste |
3. | mutirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam mutirao |
2. | bio si mutirao |
3. | bio je mutirao |
množina | |
1. | bili smo mutirali |
2. | bili ste mutirali |
3. | bili su mutirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | mutiraj |
množina | |
1. | mutirajmo |
2. | mutirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
mutirajući | |
glagolski prilog prošli | |
mutiravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
mutirao, mutirala, mutiralo | |
mutirali, mutirale, mutirala |
1. | () promijeniti/mijenjati glas u doba puberteta zbog spolnog sazrijevanja |
2. | (što) promijeniti/mijenjati uopće |