nabùjati
nabùjati () svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. rad. nȁbujao (nabùjao)〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nabujati | |
prezent | |
jednina | |
1. | nabujam |
2. | nabujaš |
3. | nabuja |
množina | |
1. | nabujamo |
2. | nabujate |
3. | nabujaju |
futur | |
jednina | |
1. | nabujat ću |
2. | nabujat ćeš |
3. | nabujat će |
množina | |
1. | nabujat ćemo |
2. | nabujat ćete |
3. | nabujat će |
aorist | |
jednina | |
1. | nabujah |
2. | nabuja |
3. | nabuja |
množina | |
1. | nabujasmo |
2. | nabujaste |
3. | nabujaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | nabujao sam |
2. | nabujao si |
3. | nabujao je |
množina | |
1. | nabujali smo |
2. | nabujali ste |
3. | nabujali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nabujao |
2. | bio si nabujao |
3. | bio je nabujao |
množina | |
1. | bili smo nabujali |
2. | bili ste nabujali |
3. | bili su nabujali |
imperativ | |
jednina | |
2. | nabujaj |
množina | |
1. | nabujajmo |
2. | nabujajte |
glagolski prilog prošli | |
nabujavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
nabujao, nabujala, nabujalo | |
nabujali, nabujale, nabujala |
1. | postati bogat vodom; nadoći (o vodi tekućici) |
2. | nabubriti, nabreknuti, nateći |
3. | postati bujan, bogat sadržajem, ispunjen životom |