bȃč
bȃč m 〈V bȃčo〉
Definicija
reg. stočar koji bačija; bačijaš, katunar, pastir
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Bàčar (Buje, Podravina), Bàčelić (380, Šibenik, Dalmacija, Zagora), Bàčić (3600, S i sred. Dalmacija; i bȁk), Bàčinić (100, S Dalmacija), Bačínović (Rijeka, Zagreb), Báčkonja (Zagreb, Knin), Bàčko (150, Knin, Osijek, Lastovo), Bàčkov (Biograd, Zagreb), Bàčković (Sinj, Ðakovo), Bàčura (Zagreb, Slatina, Krk)
Etimologija
✧ rum. baciu; općebalkanska pastirska riječ ← (možda) ilir. ili trački
