nàbiti
nàbiti (se) svrš. 〈prez. nȁbijēm (se), pril. pr. -īvši (se), imp. nàbīj (se), prid. rad. nàbio (se), prid. trp. nabìjen/nȁbīt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nabiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nabijem |
| 2. | nabiješ |
| 3. | nabije |
| množina | |
| 1. | nabijemo |
| 2. | nabijete |
| 3. | nabiju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nabit ću |
| 2. | nabit ćeš |
| 3. | nabit će |
| množina | |
| 1. | nabit ćemo |
| 2. | nabit ćete |
| 3. | nabit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | nabih |
| 2. | nabi |
| 3. | nabi |
| množina | |
| 1. | nabismo |
| 2. | nabiste |
| 3. | nabiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nabio sam |
| 2. | nabio si |
| 3. | nabio je |
| množina | |
| 1. | nabili smo |
| 2. | nabili ste |
| 3. | nabili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nabio |
| 2. | bio si nabio |
| 3. | bio je nabio |
| množina | |
| 1. | bili smo nabili |
| 2. | bili ste nabili |
| 3. | bili su nabili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nabij |
| množina | |
| 1. | nabijmo |
| 2. | nabijte |
| glagolski prilog prošli | |
| nabivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nabio, nabila, nabilo | |
| nabili, nabile, nabila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| nabijen / nabit, nabijena / nabita, nabijeno / nabito | |
| nabijeni / nabiti, nabijene / nabite, nabijena / nabita | |
Definicija
| 1. | (koga, što) a. radnjom koja savlađuje otpor čvrsto staviti što na ili u što drugo b. nataknuti c. napuniti čime tako da uz primjenu snage što više stane; ugurati |
| 2. | učiniti tvrdim; sabiti |
| 3. | ozlijediti dio tijela udarom; natući |
| 4. | jako udariti [nabiti loptu]; ispucati |
| 5. | (se) a. postati nabijen, nabit b. nagurati se c. ozlijediti se, udariti se, natući se |
| 6. | (se, se komu) nametnuti se u društvo, doći kao nepozvan ili nepoželjan, pokvariti ugođaj ili željeni razgovor, dogovor itd. svojim dolaskom; natandrčiti se |
Frazeologija
⃟ on je kao nabijena puška uvijek spreman za odgovor;
nabiti pušku (pištolj, top) napuniti streljivom;
nabiti na nos (što kome) prekoriti koga, prigovoriti kome;
nabiti rogove (kome) iron. izvršiti preljub;
nabiti cijenu (čemu) podići cijenu preko mjere
nabiti pušku (pištolj, top) napuniti streljivom;
nabiti na nos (što kome) prekoriti koga, prigovoriti kome;
nabiti rogove (kome) iron. izvršiti preljub;
nabiti cijenu (čemu) podići cijenu preko mjere
Etimologija
✧ na- + v. biti2
