nabíjati
nabíjati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. nàbījām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nabijati | |
prezent | |
jednina | |
1. | nabijam |
2. | nabijaš |
3. | nabija |
množina | |
1. | nabijamo |
2. | nabijate |
3. | nabijaju |
futur | |
jednina | |
1. | nabijat ću |
2. | nabijat ćeš |
3. | nabijat će |
množina | |
1. | nabijat ćemo |
2. | nabijat ćete |
3. | nabijat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | nabijah |
2. | nabijaše |
3. | nabijaše |
množina | |
1. | nabijasmo |
2. | nabijaste |
3. | nabijahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | nabijao sam |
2. | nabijao si |
3. | nabijao je |
množina | |
1. | nabijali smo |
2. | nabijali ste |
3. | nabijali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nabijao |
2. | bio si nabijao |
3. | bio je nabijao |
množina | |
1. | bili smo nabijali |
2. | bili ste nabijali |
3. | bili su nabijali |
imperativ | |
jednina | |
2. | nabijaj |
množina | |
1. | nabijajmo |
2. | nabijajte |
glagolski prilog sadašnji | |
nabijajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
nabijao, nabijala, nabijalo | |
nabijali, nabijale, nabijala | |
glagolski pridjev pasivni | |
nabijan, nabijana, nabijano | |
nabijani, nabijane, nabijana |