nàbaviti
nàbaviti (što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. nàbavljen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nabaviti | |
prezent | |
jednina | |
1. | nabavim |
2. | nabaviš |
3. | nabavi |
množina | |
1. | nabavimo |
2. | nabavite |
3. | nabave |
futur | |
jednina | |
1. | nabavit ću |
2. | nabavit ćeš |
3. | nabavit će |
množina | |
1. | nabavit ćemo |
2. | nabavit ćete |
3. | nabavit će |
aorist | |
jednina | |
1. | nabavih |
2. | nabavi |
3. | nabavi |
množina | |
1. | nabavismo |
2. | nabaviste |
3. | nabaviše |
perfekt | |
jednina | |
1. | nabavio sam |
2. | nabavio si |
3. | nabavio je |
množina | |
1. | nabavili smo |
2. | nabavili ste |
3. | nabavili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nabavio |
2. | bio si nabavio |
3. | bio je nabavio |
množina | |
1. | bili smo nabavili |
2. | bili ste nabavili |
3. | bili su nabavili |
imperativ | |
jednina | |
2. | nabavi |
množina | |
1. | nabavimo |
2. | nabavite |
glagolski prilog prošli | |
nabavivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
nabavio, nabavila, nabavilo | |
nabavili, nabavile, nabavila | |
glagolski pridjev pasivni | |
nabavljen, nabavljena, nabavljeno | |
nabavljeni, nabavljene, nabavljena |
1. | doći do potrebnog predmeta ili namirnice, ob. kupnjom; opskrbiti se |
2. | steći što, priskrbiti [nabaviti novac za projekt] |