nadòknaditi
nadòknaditi (što) svrš. 〈prez. nadòknadīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. nadòknađen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nadoknaditi | |
prezent | |
jednina | |
1. | nadoknadim |
2. | nadoknadiš |
3. | nadoknadi |
množina | |
1. | nadoknadimo |
2. | nadoknadite |
3. | nadoknade |
futur | |
jednina | |
1. | nadoknadit ću |
2. | nadoknadit ćeš |
3. | nadoknadit će |
množina | |
1. | nadoknadit ćemo |
2. | nadoknadit ćete |
3. | nadoknadit će |
aorist | |
jednina | |
1. | nadoknadih |
2. | nadoknadi |
3. | nadoknadi |
množina | |
1. | nadoknadismo |
2. | nadoknadiste |
3. | nadoknadiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | nadoknadio sam |
2. | nadoknadio si |
3. | nadoknadio je |
množina | |
1. | nadoknadili smo |
2. | nadoknadili ste |
3. | nadoknadili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nadoknadio |
2. | bio si nadoknadio |
3. | bio je nadoknadio |
množina | |
1. | bili smo nadoknadili |
2. | bili ste nadoknadili |
3. | bili su nadoknadili |
imperativ | |
jednina | |
2. | nadoknadi |
množina | |
1. | nadoknadimo |
2. | nadoknadite |
glagolski prilog prošli | |
nadoknadivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
nadoknadio, nadoknadila, nadoknadilo | |
nadoknadili, nadoknadile, nadoknadila | |
glagolski pridjev pasivni | |
nadoknađen, nadoknađena, nadoknađeno | |
nadoknađeni, nadoknađene, nadoknađena |