nadòlaziti
nadòlaziti () nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -zēći, gl. im. -žēnje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nadolaziti | |
prezent | |
jednina | |
1. | nadolazim |
2. | nadolaziš |
3. | nadolazi |
množina | |
1. | nadolazimo |
2. | nadolazite |
3. | nadolaze |
futur | |
jednina | |
1. | nadolazit ću |
2. | nadolazit ćeš |
3. | nadolazit će |
množina | |
1. | nadolazit ćemo |
2. | nadolazit ćete |
3. | nadolazit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | nadolažah |
2. | nadolažaše |
3. | nadolažaše |
množina | |
1. | nadolažasmo |
2. | nadolažaste |
3. | nadolažahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | nadolazio sam |
2. | nadolazio si |
3. | nadolazio je |
množina | |
1. | nadolazili smo |
2. | nadolazili ste |
3. | nadolazili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nadolazio |
2. | bio si nadolazio |
3. | bio je nadolazio |
množina | |
1. | bili smo nadolazili |
2. | bili ste nadolazili |
3. | bili su nadolazili |
imperativ | |
jednina | |
2. | nadolazi |
množina | |
1. | nadolazimo |
2. | nadolazite |
glagolski prilog sadašnji | |
nadolazeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
nadolazio, nadolazila, nadolazilo | |
nadolazili, nadolazile, nadolazila |