nadòmjestiti
nadòmjestiti (što, koga) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. nadòmješten〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nadomjestiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nadomjestim |
| 2. | nadomjestiš |
| 3. | nadomjesti |
| množina | |
| 1. | nadomjestimo |
| 2. | nadomjestite |
| 3. | nadomjeste |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nadomjestit ću |
| 2. | nadomjestit ćeš |
| 3. | nadomjestit će |
| množina | |
| 1. | nadomjestit ćemo |
| 2. | nadomjestit ćete |
| 3. | nadomjestit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | nadomjestih |
| 2. | nadomjesti |
| 3. | nadomjesti |
| množina | |
| 1. | nadomjestismo |
| 2. | nadomjestiste |
| 3. | nadomjestiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nadomjestio sam |
| 2. | nadomjestio si |
| 3. | nadomjestio je |
| množina | |
| 1. | nadomjestili smo |
| 2. | nadomjestili ste |
| 3. | nadomjestili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nadomjestio |
| 2. | bio si nadomjestio |
| 3. | bio je nadomjestio |
| množina | |
| 1. | bili smo nadomjestili |
| 2. | bili ste nadomjestili |
| 3. | bili su nadomjestili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nadomjesti |
| množina | |
| 1. | nadomjestimo |
| 2. | nadomjestite |
| glagolski prilog prošli | |
| nadomjestivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nadomjestio, nadomjestila, nadomjestilo | |
| nadomjestili, nadomjestile, nadomjestila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| nadomješten, nadomještena, nadomješteno | |
| nadomješteni, nadomještene, nadomještena | |
Definicija
zamijeniti jedno drugim, učiniti da se nešto ili netko nađe na mjestu ili u funkciji drugoga [ulje se može nadomjestiti mašću ili maslacem]
Etimologija
✧ na- + do-1 + v. mjesto (I)
