Hrvatski jezični portal

nàdīći

nàdīći (koga, što) svrš.prez. nàdīđēm, pril. pr. nàdišāvši, imp. nadíđi, prid. rad. nàdišao〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
nadići
 
prezent
jednina
1. nadiđem
2. nadižeš
3. nadiđe
množina
1. nadiđosmo
2. nadiđoste
3. nadiđu
 
futur
jednina
1. nadići ću
2. nadići ćeš
3. nadići će
množina
1. nadići ćemo
2. nadići ćete
3. nadići će
 
aorist
jednina
1. nadiđoh
2. nadiđe
3. nadiđe
množina
1. nadiđosmo
2. nadiđoste
3. nadiđoše
 
perfekt
jednina
1. nadišao sam
2. nadišao si
3. nadišao je
množina
1. nadišli smo
2. nadišli ste
3. nadišli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam nadišao
2. bio si nadišao
3. bio je nadišao
množina
1. bili smo nadišli
2. bili ste nadišli
3. bili su nadišli
 
imperativ
jednina
2. nadigni
množina
1. nadignimo
2. nadignite
 
glagolski prilog prošli
nadišavši
 
glagolski pridjev aktivni
nadišao, nadišla, nadišlo
nadišli, nadišle, nadišla
 
glagolski pridjev pasivni
nadignut, nadignuta, nadignuto
nadignuti, nadignute, nadignuta
Definicija
pokazati se premoćniji nad kim, bolji, svrsishodniji itd. od čega; prevladati
Etimologija
✧ nad- + v. ići