nàstati
nàstati (, čime, iz/od čega) svrš. 〈prez. nàstanēm, pril. pr. -āvši, prid. rad. nàstao〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nastati | |
prezent | |
jednina | |
1. | nastanem / nastadem |
2. | nastaneš / nastadeš |
3. | nastane / nastade |
množina | |
1. | nastanemo / nastademo |
2. | nastanete / nastadete |
3. | nastanu / nastadu |
futur | |
jednina | |
1. | nastat ću |
2. | nastat ćeš |
3. | nastat će |
množina | |
1. | nastat ćemo |
2. | nastat ćete |
3. | nastat će |
aorist | |
jednina | |
1. | nastadoh |
2. | nastade |
3. | nastade |
množina | |
1. | nastadosmo |
2. | nastadoste |
3. | nastadoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | nastao sam |
2. | nastao si |
3. | nastao je |
množina | |
1. | nastali smo |
2. | nastali ste |
3. | nastali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nastao |
2. | bio si nastao |
3. | bio je nastao |
množina | |
1. | bili smo nastali |
2. | bili ste nastali |
3. | bili su nastali |
imperativ | |
jednina | |
2. | nastani |
množina | |
1. | nastanimo |
2. | nastanite |
glagolski prilog prošli | |
nastavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
nastao, nastala, nastalo | |
nastali, nastale, nastala |
1. | a. biti na početku [tako je nastao svijet]; postati b. razviti, proizići iz čega [bolest nastaje upravo u takvim psihičkim stanjima] |
2. | oblikovati se [iz grude snijega nastaje snjegović] |