nasúkati
nasúkati (se) svrš. 〈prez. nàsūčēm (se), pril. pr. -āvši (se), imp. nasúči (se), prid. rad. nasúkao (se), prid. trp. nàsūkān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nasukati | |
prezent | |
jednina | |
1. | nasučem |
2. | nasučeš |
3. | nasuče |
množina | |
1. | nasučemo |
2. | nasučete |
3. | nasuču |
futur | |
jednina | |
1. | nasukat ću |
2. | nasukat ćeš |
3. | nasukat će |
množina | |
1. | nasukat ćemo |
2. | nasukat ćete |
3. | nasukat će |
aorist | |
jednina | |
1. | nasukah |
2. | nasuka |
3. | nasuka |
množina | |
1. | nasukasmo |
2. | nasukaste |
3. | nasukaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | nasukao sam |
2. | nasukao si |
3. | nasukao je |
množina | |
1. | nasukali smo |
2. | nasukali ste |
3. | nasukali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nasukao |
2. | bio si nasukao |
3. | bio je nasukao |
množina | |
1. | bili smo nasukali |
2. | bili ste nasukali |
3. | bili su nasukali |
imperativ | |
jednina | |
2. | nasuči |
množina | |
1. | nasučimo |
2. | nasučite |
glagolski prilog prošli | |
nasukavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
nasukao, nasukala, nasukalo | |
nasukali, nasukale, nasukala | |
glagolski pridjev pasivni | |
nasukan, nasukana, nasukano | |
nasukani, nasukane, nasukana |
1. | (koga, što) a. dovesti plovilo na plićak ili na suho b. pren. nasamariti, prevariti |
2. | (se) a. ploveći udariti ili naleći na greben, dno, plićak i sl. b. pren. propasti (o nadama, planovima i sl.) uslijed negativnih okolnosti |