nàrušiti
nàrušiti (što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. nàrušen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
narušiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | narušim |
2. | narušiš |
3. | naruši |
množina | |
1. | narušimo |
2. | narušite |
3. | naruše |
futur | |
jednina | |
1. | narušit ću |
2. | narušit ćeš |
3. | narušit će |
množina | |
1. | narušit ćemo |
2. | narušit ćete |
3. | narušit će |
aorist | |
jednina | |
1. | naruših |
2. | naruši |
3. | naruši |
množina | |
1. | narušismo |
2. | narušiste |
3. | narušiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | narušio sam |
2. | narušio si |
3. | narušio je |
množina | |
1. | narušili smo |
2. | narušili ste |
3. | narušili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam narušio |
2. | bio si narušio |
3. | bio je narušio |
množina | |
1. | bili smo narušili |
2. | bili ste narušili |
3. | bili su narušili |
imperativ | |
jednina | |
2. | naruši |
množina | |
1. | narušimo |
2. | narušite |
glagolski prilog prošli | |
narušivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
narušio, narušila, narušilo | |
narušili, narušile, narušila | |
glagolski pridjev pasivni | |
narušen, narušena, narušeno | |
narušeni, narušene, narušena |