nakòtiti
nakòtiti (se) svrš. 〈prez. nàkotīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. nàkoćen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nakotiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nakotim |
| 2. | nakotiš |
| 3. | nakoti |
| množina | |
| 1. | nakotimo |
| 2. | nakotite |
| 3. | nakote |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nakotit ću |
| 2. | nakotit ćeš |
| 3. | nakotit će |
| množina | |
| 1. | nakotit ćemo |
| 2. | nakotit ćete |
| 3. | nakotit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | nakotih |
| 2. | nakoti |
| 3. | nakoti |
| množina | |
| 1. | nakotismo |
| 2. | nakotiste |
| 3. | nakotiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nakotio sam |
| 2. | nakotio si |
| 3. | nakotio je |
| množina | |
| 1. | nakotili smo |
| 2. | nakotili ste |
| 3. | nakotili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nakotio |
| 2. | bio si nakotio |
| 3. | bio je nakotio |
| množina | |
| 1. | bili smo nakotili |
| 2. | bili ste nakotili |
| 3. | bili su nakotili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nakoti |
| množina | |
| 1. | nakotimo |
| 2. | nakotite |
| glagolski prilog prošli | |
| nakotivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nakotio, nakotila, nakotilo | |
| nakotili, nakotile, nakotila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| nakoćen, nakoćena, nakoćeno | |
| nakoćeni, nakoćene, nakoćena | |
Definicija
| 1. | (što) okotiti u velikom broju, usp. nakot |
| 2. | (se) a. razmnožiti se (o životinjama) b. pren. pejor. umnožiti se, naseliti se (o ljudima) |
Etimologija
✧ na- + v. kotiti
