nakòtiti
nakòtiti (se) svrš. 〈prez. nàkotīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. nàkoćen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nakotiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | nakotim |
2. | nakotiš |
3. | nakoti |
množina | |
1. | nakotimo |
2. | nakotite |
3. | nakote |
futur | |
jednina | |
1. | nakotit ću |
2. | nakotit ćeš |
3. | nakotit će |
množina | |
1. | nakotit ćemo |
2. | nakotit ćete |
3. | nakotit će |
aorist | |
jednina | |
1. | nakotih |
2. | nakoti |
3. | nakoti |
množina | |
1. | nakotismo |
2. | nakotiste |
3. | nakotiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | nakotio sam |
2. | nakotio si |
3. | nakotio je |
množina | |
1. | nakotili smo |
2. | nakotili ste |
3. | nakotili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nakotio |
2. | bio si nakotio |
3. | bio je nakotio |
množina | |
1. | bili smo nakotili |
2. | bili ste nakotili |
3. | bili su nakotili |
imperativ | |
jednina | |
2. | nakoti |
množina | |
1. | nakotimo |
2. | nakotite |
glagolski prilog prošli | |
nakotivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
nakotio, nakotila, nakotilo | |
nakotili, nakotile, nakotila | |
glagolski pridjev pasivni | |
nakoćen, nakoćena, nakoćeno | |
nakoćeni, nakoćene, nakoćena |
1. | (što) okotiti u velikom broju, usp. nakot |
2. | (se) a. razmnožiti se (o životinjama) b. pren. pejor. umnožiti se, naseliti se (o ljudima) |