nálikovati
nálikovati (komu, čemu) nesvrš. 〈prez. nálikujēm, pril. sad. nálikujūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nalikovati | |
prezent | |
jednina | |
1. | nalikujem |
2. | nalikuješ |
3. | nalikuje |
množina | |
1. | nalikujemo |
2. | nalikujete |
3. | nalikuju |
futur | |
jednina | |
1. | nalikovat ću |
2. | nalikovat ćeš |
3. | nalikovat će |
množina | |
1. | nalikovat ćemo |
2. | nalikovat ćete |
3. | nalikovat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | nalikovah |
2. | nalikovaše |
3. | nalikovaše |
množina | |
1. | nalikovasmo |
2. | nalikovaste |
3. | nalikovahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | nalikovao sam |
2. | nalikovao si |
3. | nalikovao je |
množina | |
1. | nalikovali smo |
2. | nalikovali ste |
3. | nalikovali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nalikovao |
2. | bio si nalikovao |
3. | bio je nalikovao |
množina | |
1. | bili smo nalikovali |
2. | bili ste nalikovali |
3. | bili su nalikovali |
imperativ | |
jednina | |
2. | nalikuj |
množina | |
1. | nalikujmo |
2. | nalikujte |
glagolski prilog sadašnji | |
nalikujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
nalikovao, nalikovala, nalikovalo | |
nalikovali, nalikovale, nalikovala |